16.9.1002, nedjelja
Bila sam u pravu.
Na Hogwarts jest palo prokletstvo.
Dogodilo se to danas, dok je cijela škola stajala u perivoju gledajući Salazara kako bijesno, no ipak dostojanstveno napušta dvorac. Plašt mu se ljuljuškao u predivnim nijansama zelene i crne, a ja sam kao hipnotizirana gledala u boje. Damien je otišao za njim. Pričali su, Damien se nasmiješio na nekakav čudan način. Možda mi se to ipak samo učinilo, jer već trenutak kasnije, Slytherin i Damien se zagrliše i svaki ode svojim putem. Salazar van iz Hogwartsa, a Damien meni.
- Što se dogodilo?
-mah… -odmahnuo je rukom i nastavio gledati u smjeru kojim je otišao njegov djed.
-Damy… - na o se okrenuo prema meni i rekao mi
- Sve će biti u redu, Hogwarts nije gotov, ne boj se, tu sam.- namignuo mi je i nasmiješio se a ja sam znala da govori istinu. Zatim je otišao svojim prijateljima a ja sam ostala stajati sama na sad već pustom travnjaku. Okrenuh se, kad…
-Criss! Čekaj!
-Janey!- potrčala sam prema njoj, kao da se godinama nismo vidjele.
-Sve u redu?
-Da… još sam malo u šoku, Slytherin i to… Kako si ti?
-Super, super. Imam nešto što bi te moglo zanimati. –po buntovnom osmjehu sam odmah znala da to 'nešto' donosi nevolje. U sekundi sam poželjela malo nevolja.
-Zanimati, jel? Daj reci! O čemu se radi?
-Pa… radi se o…–pobjedonosno se nasmijala i pokazala mi vrećicu zelenog praha. Bila sam fascinirana. Jane, svaka ti čast.
-Wow!!!- zacvičala sam – Jeli to ono što ja mislim da je?!?!?!
-Hihi, letiprah. Marco mi je nabavio malo, ima neke vezice u ministarstvu. Pa sam pomislila 'mogla bi odvesti prijateljicu u Zakutnu ulicu na proslavu večeras'
-Kakva proslava?
-Proslava letipraha, naravno.- na ovo sam se počela histerično smijati, a uskoro mi se Jane pridružila pa smo obje stajale na travnjaku smijući se na sav glas.
-HEJ VI TAMO! ODMAH U ŠKOLU, ODMAH!!!
-Odmah gospodine!!!
I tako smo Janey i ja ušle u školu smijući se na sav glas, misleći na sva ona pravila koja smo namjeravale prekršiti.
Zlo jedno, hihihihihi.
Komentari (12) - Isprintaj - #
14.9.1002 petak
Čudne stvari se događaju ovdje u Hogwartsu.
Dan nakon onog razgovora između Slytherina i Gryffindora u školu su se uvele bitne promjene. Naše spavaonice su premještene, više ne spavamo u odajama svojih nadzornika već je svaki dom dobio kulu. Da, tako je. Kule. Od podzemnih tamnica do kruništa.
Unutar svake kule doma nalazi se društvena prostorija doma.
Naša je predivna, plava i bijela, sa prekrasnim kaminima i udobnim naslonjačima, stolovima za šah, prostorom za učenje, praznim dijelom za vježbanje čarolija… Naša se društvena prostorija nalazi se oko središta kule. Damien mi kaže da je njihova društvena prostorija nalazi u podzemlju, dok su na katovima spavaonice.
Moram mu vjerovati na riječ, a to je zbog druge promjene u školi:
Naime, učenici ne smiju posjećivati svoje prijatelje u njihovim spavaonicama i društvenim prostorijama.
Da bi osigurali da nitko ne krši to pravilo, zatvorili su sve ulaze u kule, osim jednoga-ulaza u društvenu prostoriju. Na taj ulaz su postavili jednog stražara, kod nas je taj posao preuzeo portret na kojem je grof Roge Megador (
). Mi ga prozvasmo jednostavno- Dor (door-engl. vrata, op.a.).
Uskoro je svaki dom dobio svoj vlastiti raspored pa su spone nekih prijateljstava olabavile.
Npr. Jane i ja (Marco je Huffelpuff pa svaku slobodnu sekundu provodi s njim) , Enyleah i ja (ona je Gryffindor), Damien i ja…
S druge strane, zbližila sam se s Nicole. Izgleda da se njena idilična veza s Yorenom urušava.
podsjetnik-pozvati Yorena na čaj, da vidim što se događa, a i fali mi moj prijatelj.
A kako smo Nicole i ja najbolje prijateljice a i u istom domu, logično je da smo u boljem odnosima nego ikad prije.
Ali čak i da se sve ovo nije dogodilo- dani su postali čudni ovdje. Nekako- hladni. I pritom ne mislim na vrijeme, nego na ozračje. Sjena je pala na Hogwarts… Izgleda kao prokletstvo… Možda i je. Nekako… A ne znam… Možda sam sve to umislila. Ili…
Ma ne. Ne bi on to napravio. Ne. Ili možda ipak…
Komentari (13) - Isprintaj - #
11.9. utorak
*ej vi svjećari iz komentara prošlog posta (majku vam uplakanu), pa šta vi mislite da ja NEBI zapalila cili dvorac??? awwww, bash vam fala. shatz :)))*
Evo što je bilo- prvo nedjelja, dan koji me pogodio ko grom iz vedra neba. Dakle, moja prijateljica, Jane April Sorow, dobila je pismo. Nepotpisano.
Molim te, nađimo se poslije ručka kod kipa Wolframa Strahorukog.
xxx
Ah koja sladunjavost. I oh kakva misterija. Pa zapravo, i nije, budući da joj je pošiljatelj pisma prišao odmah poslije doručka (eh, da- starješine zaključiše da nas ima previše u školi pa su doručak premjestili u Veliku Dvoranu!!!). Bio je to Marco Stone, predivni dečko sa sedme godine kod Gryffindora, ujedno i Enyleahin stariji brat. Nicole i ja ostavile smo Jane samu, a sudeći po njenom kasnom dolasku u spavaonice, izlazak je prošao odlično.
Enyn bio je također odličan. Radila je na referatu sa Lucasom 5.godina, Huffelpuf). Blaženi osmjeh ne silazi s njenog lica.
Keirah i ja smo se bavile mojim sastavkom o Čarobnim bićima (80 centimetara, de-talj-no!) i na tom izgubile čitavo poslije podne. Ali je vrijedilo, sprema mi se O! Napokon.
Nicole i Sheela provele su dan sa svojim dečkima, ploveći jezerom i jašući teastrale.
Navečer smo se nas nekoliko odšuljale do velike dvorane i priredili feštu kakvu će Hogwarts još dugo pamtit. A fešta je prošla izvrsno i za mene. Plesali smo nekakav bezjački ples, vrtili se i mijenjali plesne partnere. Netko me povukao za ruku i odmah potom osjetila sam nečije usne na svojima. Sledila sam se. Stvarno, nisam se mogla pomaknuti. Činilo mi se da satima stojim tako u Velikoj dvorani i pokušavam dokučiti tko je to a zabezeknutost mi oduzela moć kretanja. A onda je prestalo. Odmaknuo se i...
- Damien? -bila sam sretna, ushićena, na vrhu svijeta. On se samo nasmješio i rekao 'Da'.
Ostatak večeri provela sam plešući samo s njim.
A sutradan- hladan tuš. Razgovor Salzara i Godrica.
- Shvati Salzare, ovo je muda odluka, svi se slažu!
- NE! Bezjacima nije mjesto ovdje Godriče i ti to znaš! A znaju to i Rowna i Helga. Ako su one tolike kukavice da te slijede bez pogovora u tvojim glupostima ja neću!!!
- Nisu gluposti! Znaš kakvo je stanje, ovo se moralo dogoditi!
- U tom slučaju odričem se ove škole. Ali nemoj misliti da je to kraj Godriče.
- Što... ka... Što namjeravaš?
- Saznat ćeš. Slutim prekasno...
- Ali o čemu ti pričaš?
- Ovdje više neće biti bezjaka! Smrt će ih potjerati iz dvorca, kunem ti se Godriče, niti jedan bezjak neće živ izaći iz ovog dvorca
- Ti si...
- JA SAM JEDINI SA TRUNKOM ZDRAVOG RAZUMA OVDJE!!!
- Nije me BRIGA za tvoj 'razum' ni za opsednutost čistokrvnima! Da se nisi USUDIO di...
- NE PRIMAM PRIJETNJE OD TEBE!!!! Izađi iz moje sobe.
- Ne, ovo mor...
- IZLAZI VAN!
Salzar je golim rukama izbacio Gryfindora. Brzo sam se sklonila iza prvog oklopa i tamo našla Damiena. Nakon iscrpne rasprave o netom svršenom razgovoru poljubio me za laku noć i otpratio do odaja.
Tamo me dočekala Jane sa vješću da sad službeno hoda sa marcom. Tako mi je drago zbog nje! Marco je zaista super dečko.
Ironično, jedan segment života mi se raspada dok u drugom cvjetaju ruže. Ali valjda je to uvijek tako...
Komentari (11) - Isprintaj - #
10.9. ponedjeljak
Prezauzeta sam. Školski problemi me zaokupljaju. Neki ljudi su napravili neke glupe stvari. U nekim ljudima sam se razočarala... ali sad to sve nije važno.
Danas poslijepodne je Salzar Slytherin razgovarao je sa Godricom. O napuštanju škole. Ne mogu pisati, uskoro gase svetla. Cijela škola je u panici. Srela sam Damiena danas, i on je prisluškivao razgovor. Dok smo slušali ono što je Salzar govorio, složili smo se. Možda je ipak bolje da se škola raspusti... Bilo bi sigurnije. Da...Hm...
Sad sam malo potresena, ujutro ću napisati sve što sada ne mogu. A nadogađalo se zaista svega...
8.9.1002. subota
Razgovarala sam s bakom. Sinoć. Kad se sjetim svega… Možda bi bilo bolje da nisam ništa spominjala. Razgovor koji sam tako pomno pripremala uopće nije tekao onako kako sam zamišljala.
- Bako, moramo razgovarati. Bojim se da sam čula nešto što…
Bijah prekinuta u pol misli, kao što to već bivaju sugovornici moje bake.
- Pretpostavljam što si čula. Svađa između Godrica i Salzara?
- … Da. Gospodin Slytherin zaista odlazi?
- Bojim se da da.
- Ali zašto?
pogledala me iskosa
- Mislim da si upoznata sa razlozima.
Tišina.
- Zašto zaboga Gryffindor želi dovesti bezjake u školu?
Baka me pogledala. Mislim da sam u njenom pogledu uočila razočaranje. To me pomalo iznenadilo.
- Bako ja…
- Zbilja to misliš?
- Što?- moram priznati da sam bila sve zbunjenija
- Da je dovođenje bezjaka pogreška?
- Naravno da je pogreška, pa kakvo je to pitanje. Svi znamo što se događa kad bezjaci uhvate čarobnjaka. Oni nas mrze bako.
- Ne mrze oni nas… mi mrzimo njih. Oni se nas boje. Godric je mudru odluku donio prihvativši u svoj dom nekoliko polubezjaka. –ovo me iznenadilo…
- Hoćeš reći da se u ovoj školi nalaze bezjaci?!!?!?! Sada, dok mi pričamo, našom školi slobodno šetaju bezjaci???
- Da. Pa i ja sam među svoje primila par bezjaka…
Dalje ne mogu citirati. Sve mi je mutno, ovo me je sve šokiralo. Moja baka, Rowena Ravenclaw u svojim odajama podučava bezjake magiji. Ovaj svijet je poludio.
Iako, ne mogu reći da sam ostala ravnodušna na neke stvari… Naime, baka mi je rekla da se među bezjacima katkad rodi čarobnjačko dijete. Takva djeca bivaju izložena velikoj opasnosti, čak i od svojih vlastitih roditelja. Bezjaci se, kao što to već svi znaju, boje nas čarobnjaka. Djeca naše krvi rođena u njihovom svijetu svoje živote najčešće okončaju na lomači. Pale ih, svoje vlastite.
Godric i ostali ih žele spasiti dovodeći ih u školu u kojoj bi i njih podučili Zaštiti od Bezjaka. Salzar je protiv toga, misli da bi među takvom djecom moglo biti i špijuna, mogli bi nas otkriti a onda bi bilo gotovo, ne samo sa školom već i sa čarobnjačkom populacijom u Britaniji. Malo nas je ostalo…
Danas sam okupila ekipu. Standardno- Jane, Enyleah, Yoren, Nicolette, Keirah, Lucas, Marco i ja. Ispričala sam im sve što mi je rekla baka. Damiena sam opet nekako isključila iz priče. Ne znam zašto to radim… Uglavnom, njihove reakcije su bile očekivane- Lucas (pa zato i Enyleah), Jane i Marco su podržavali Godrica. Yoren i Keirah su odmah stali na Slytherinovu stranu. Nicolette je po običaju sve razmotrila i ostala neodlučna. Svi smo se složili u jednoj stvari: Školu treba spasiti.
Pod svaku cijenu.
Nastavlja se…
Komentari (14) - Isprintaj - #
7.9.1002. petak
Napokon petak.
Slutim da će ova godina biti najgora do sada. Ako uopće i bude sljedeće godine.
Damien mi nije slao poruke, zapravo, od našeg sastanka prije dva dana nisam ga ni vidjela. Možda je tako i bolje. Kad pogledam koliko sam u zaostatku sa gradivom. A tek je kraj prvog tjedna. Jao...
Keirah je uspjela pokupiti par dobrih ocjena (blago njoj) dok smo Jane i ja plakale nad ocjenom G (grozno) iz Zaštite koju smo obje dobile. Dogodilo se to kad smo radile čarolije nevidljivosti, pa nam je uspjelo zajedničkim snagama učiniti da cijeli razred ( i pritom mislim i na ljude i na prostoriju) prebacimo u jezero. Nakon jezikove juhe koju smo dobile zbog neopreznog čaranja dobile smo i svaka po G iz Zaštite od bezjaka.
Neoprezne smo bile jer sam joj u taj čas priopćavala sve detalje mog razgovora sa Damienom. Nisam zaboravila ni pripomenuti kako mi se divno osmjehnuo dok je trčao na sat... Ah Damien...
Smišljam govor za baku. Zasad imam ovo:
Iz neba pa u rebra. A kako drugačije?
Zapravo, ne znam... Zna li baka uopće za ovu svađu?
Mrzim biti ona koja odlučuje...
5.9.1002, srijeda
Tužna sam.
Upravo se vraćam sa sastanka s nepoznatom osobom 'D.'
Da, to je Damien. ali vijesti su loše. Gotovo je. Mislim, s Hogwartsom. Ispalo je da su svi oni koji su prije 30 godina govorili da ta škola neće potrajati bili u pravu. Evo što mi je Damien rekao:
D: Criss, pomozi mi, nagovori baku da nastavi podučavati svoje štićenike, ja ću napraviti istu stvar sa svojim djedom, možda usp...
C: Damien, o čemu govoriš pobogu?
D: Ali... pa zar ne znaš? Baka ti nije ništa rekla?
C: Što mi je trebala reći?
D: Škola se raspada. S Hogwartsom je gotovo.
C: Nemoguće! Otkud ti to? Ma, ni ne zanima me. Damien, ne vjeruj svakom traču.
D: Criss, slušaj, ne! Ostani, vrati se, CRISTIANE! potrčao je i stao ispred mene. i dalje sam šutila Djed mi je to rekao.
C: Salzar??? Ti se šališ. Ali zašto?
D: Ne znam, nije puno govorio, bio je zauzet pakiranjem. On odlazi. Do kraja tjedna škola će propasti, prijateljstvo se srušilo, a s njim odlazi i sve što se postilglo.
C: Prijeteljstvo se... Ma što to govoriš, pa moja baka svaki dan odlazi s gospodinom Slytherinom na partiju šaha.
D: Mislim da problem i nije u tvojoj baki. Koliko sam uspio shvatiti, moj djed i Godric su se strašno posvađali. Godic želi dovesti bezjake.
C: BEZJAKE??? Pa ako dovede bezjake prijateljstvo neće biti važno, svi ćemo biti mrtvi!
D: Reci to starom Griffindoru.
C: Misliš da neću? Iz ovih stopa idem u Griffindorovu kulu.
D: Ne, stani! Razmisli, najvažnje je da škola opstane unatoč svemu. Zato sam te i tražio, da porazgovaraš s bakom. Reci joj da mora ostati sa svojim štićenicima, bez obzira na odlazak mog djeda i bezjake.
C: Učinit ću to.
D: Znao sam da hoćeš. Hvala ti. Sastat ćemo se opet, javit ću ti kada!
Otrčao je. Još uvijek ne mogu vjerovati...
Čula sam zvono i otrčala na Kućanske čarolije. Bolje da nisam, čim sam provirila profesorica Clockwise me napala i oduzela mi 60 bodova (da, 60 BODOVA! ) zbog kašnjenja. Dalje je bilo još gore, Clockwiseica se stvarno okomila na mene. samo zato što Irene, njena kćer, nije upala među štićenike moje bake. Grozno.
Dalje se dan popravio, Enyleah, Jane, Keirah i ja nismo imale više sati, pa smo otišle u šetnju perivojom. stale smo kod Tužnog bora (ima koru izrezbarenu u tužno lice) i pričale o svemu i svačemu. Ipak, preskočila sam priču o razgovoru s Damienom. Ne znam zašto... Jesam li dobro učinila?
3.9.1002. nedjelja
Prošla su već dva dana od prve školske vožnje vlakom. Dva dana od kada sam upoznala Damiena.
Škola započinje tek sutra. Peta godina... Malo me strah...
Cijeli sistem se dijeli na crnu i bijelu magiju, a na petoj godini biramo kojem ćemo se dijelu posvetiti intenzivnije. Ja sam izabrala Bijelu Magiju, kao i većina mog društva. ali o tom po tom.
Evo malo o vikendu- Jane, Enyleah i ja smo gotovo cijelu subotu provele na jezeru, Nicolette i Keirah su otišle u dvorac. Dan nije bio baš zanimljiv, ali poslije večere...
Ukratko- primila sam poruku. Po mojoj sivoj sovi Sindel.
D.
Gotovo je s čim? Mrzim zagonetke...
D... Damien... Ah da bar...
Zaštita od Bezjaka je u srijedu. Dosadan predmet u kojem učimo prikivati tragove čarolija. Bezjaci znaju biti okrutni, ali ne mogu nas otkriti ako smo dobro zameli tragove. Sada moram ići, Nicole i Yoren (njen dečko) me zovu na partiju pokera.
bezjačke igre su popularne ovih dana...